Ne znam mnogo ljudi koji su zaista srećni, a znam previše koji govore da to jesu, pa sam malo posmatrala. Srećnima sebe smatraju uglavnom oni koji su se uklopili u neki od tradicionalno kodiranih šablona, vekovima ponavljanih i hranjenih da su se vremenom implementirali u genetski kod. Srećan si ako nisi sam.Ako imaš… Pročitaj više
“Srećno razvedeni”
Često čujem da je žena „srećno razvedena“. Ne postoje srećni razvodi, kako god okreneš. Ne ulazim u to zašto se ljudi razvode, niti bih ikad ikome savetovala da ostane u braku koji mu suštinski ne odgovara. Ni žena ni muškarac nisu dužni da žrtvuju ne samo sopstvenu sreću već i sreću supružnika… Pročitaj više
Anksioznost, i kako sam je pobedila
Čudi me, ujedno i raduje, da sam zaboravila tačan datum. Znam da je bilo hladno, otprilike početak marta. Upravo sam bila napunila dvadeset pet godina, i život nije imao granica. Posao koji volim, veza u kojoj sam srećna. Dobri prijatelji, izlasci, mama, tata, sestra… Bila sam u letu, voditelj i urednik na radiju… Pročitaj više
U “naše vreme”
U “naše vreme” nije bilo ni bolje ni gore, ne dajte da vas lažu ovi koji su zaboravili “naše vreme”. Igrali smo klikere jer nismo imali igrice. Visili smo na ulici jer je bilo manje ludaka u automobilima, manje manijaka koji su smeli da se ponašaju manijakalno, manje vršnjaka koji ti zavratošu pesnicu… Pročitaj više
Neke žene su rođene da se pamte
Neke žene su rođene da se pamte. Malo ih je i ničim se ne ističu. Ne zapamti se boja njihovih očiju niti obim struka. Ne znaš jesu li plavuše, crnke ili brinete. Ni ten im ne zapamtiš najbolje. Ophrvan sećanjem, prizivaš boje i oblike, ne bi li je opisao nepoznatom ortaku za ispijanje poponoćnih… Pročitaj više
Ljudi i podljudi vol.1
Volim da proučavam ljude i njihovu nenadjebivo imbecilnu prirodu. Tako često zaključim i nešto o sopstvenom imbecilizmu pre nego što mi upropasti dugo oblikovane koncepte. Ali negde između rađanja i gajenja dece, jurcanja za poslom, gledanja svojih posla, propustila sam bitnu odliku takozvanih srednjih godina, široko uzev, od tridesete do pedesete. Kad i… Pročitaj više
Nikada nisam bila dete
Nikada nisam bila dete. Ni sa pet, ni sa osam, ni sa jedanaest godina. Niti sam bila, niti mi je to nedostajalo. Nikada svoje neispravne postupke nisam pravdala mladošću ili neiskustvom jer je sasvim logično da uvek postupaš u skladu sa uzrastom, što znači da nema opravdanja već gledišta koje treba menjati. Rodiš… Pročitaj više
Ne umem sa ljudima
Ne mogu da kažem da sam dobar čovek. Nemam ni čvrstih dokaza al verujte mi na reč. Ima ljudi o koje sam se nehoteći ogrešila i nikakva izvinjenja nisu pomogla da oprostim sebi. Ima i onih koje sam povredila vrlo svesno, čekajući svoj trenutak za naplatu starih dugova. Uopšte mi nije žao. Ne… Pročitaj više
Fuck the money, please!
Jesam li vam već rekla da mrzim pare? E, pa mrzim pare! Smatram ih najvećim neprijateljem međuljudskih odnosa. Ako je nešto ubilo čoveka, to su pare. Novci naši nasušni! Mere te prema parama. O, da, mere te, nemoj misliti da je bilo koja od mnoštva tvojih dobrih osobina teža od tvog novčanika! Čak… Pročitaj više
(M)učenje
Svaki razgovor, svakojaka socio-litanija, svako ogovaranje i svaka javna beseda počinje s tim da su neki siroti ljudi bez: posla, stana, muža/žene, kučeta, mačeta, para i drugara, a završili su to i to na DRŽAVNOM fakultetu (apostrof na „državno“ sa sve dužinom, dugouzlaznim akcentom, znacima porekla i genitivnim znakom, u cilju prenaglašavanja diplome… Pročitaj više